Polazišne osnove za pisanje ovog rada su prepoznavanje i praćenje koje su bitne sastavnice pojma darovitosti. Prepoznati darovitost već u ranoj dobi može biti od velike važnosti za razvoj uočenih potencijala kod djeteta. Veliku ulogu u prepoznavanju imaju sami roditelji koji mogu uočiti posebne “darove” koje njihovo dijete ima i prije upisa u vrtić. Daljnji postupci otkrivanja su dio odgojno – obrazovnog sustava. Darovitost nije rezultat jedne osobine, već kombinacija osobina, sposobnosti i osobe. One pojedince koji imaju jednu ili više iznadprosječno razvijenih osobina nazivamo nadarenima u toj sposobnosti. Kako bi se darovitost razvijala potrebno je stvarati poticajno okruženje te pozitivno obrazovno ozračje u kojem bi djeca ostvarivala svoj maksimum. Pritom je osnovno uočiti važnost poticanja i daljnje edukacije za rad s darovitima jer zbog nedovoljno stručnosti i znanja odgojitelja darovitost često ostaje neprepoznata ili odlazi u pogrešnom smjeru (npr. asocijalna i devijantna ponašanja). Za prepoznavanje darovitosti u predškolskoj dobi važni su i roditelji. Obrazovaniji roditelji često imaju više mogućnosti i materijala da bi obogatili djetetovu sredinu, ali novac nije presudan u razvijanju darovitosti, presudno je koliko roditelji zapravo cijene obrazovanje i razvoj svoga djeteta. Također, kako bi darovita djeca bila prepoznata, bilo od strane roditelja ili odgojitelja, ključno je pratiti razvoj njihovih sposobnosti kako bi mogli uočiti znakove koji nam pokazuju skriva li to dijete potencijalnu darovitost u sebi. S ciljem što boljeg razumijevanja darovite djece, ovaj rad fokusiran je na raspravu o ranim znakovima darovitosti, kao i na načine neformalnog prepoznavanja i praćenja darovitosti kod djece predškolske dobi.