Marija Jurić Zagorka započela je s književnim radom u razdoblju hrvatske moderne, objavljivala je tijekom 20. stoljeća, točnije od 1896. godine kada izlazi njezin članak pod nazivom Eggy Percz, pa sve do 1953. godine kada izlazi njezin posljednji roman Jadranka. Premda je njezin rad u pojedinim književnim povijestima marginaliziran, suvremena historiografija posvećena je revalorizaciji njezina mjesta u kanonu hrvatske moderne. Roman Kamen na cesti, koji je predmetom analize u ovome radu na primjeru glavnog ženskog lika propituje kategoriju subjekta, oblikovanja identiteta (ponajviše rodnog), spola, te opreke između muškog i ženskog. Oslanjajući se na teze Judith Butler iz knjige Nevolje s rodom – feminizam i subverzija identiteta, na rad Maše Grdešić pod nazivom Politička Zagorka: „Kamen na cesti“ kao feministička književnost, te knjige Dubravke Oraić Tolić Muška moderna i ženska postmoderna, ovaj rad nastoji prikazati kako se u spomenutom romanu konstruira i reprezentira ženski rod i identitet u okvirima društvenog i kulturnog sustava u kojemu je vidljivo prihvaćanje patrijarhalnih i tradicionalnih rodnih stereotipa gdje je život svake žene biološki determiniran, odnosno sveden na ulogu majke i na rad u kući, dok su prostori javnoga života, kao primjerice politika, određeni isključivo za muškarce. Mirjana Grgić, glavni ženski lik ovoga romana zalaže se za žensku emancipaciju i ravnopravnost s muškarcima.