U radu se analizira uloga i značaj osiguranja kako sa aspekta zaštite pojedinca, tako i sa aspekta trgovačkog društva, od potencijalnih rizika. Osiguranje pruža financijsku zaštitu od nepredvidivih događaja. Postoje različite vrste osiguranja, a najčešća su imovinska, auto odgovornosti i zdravstvena osiguranja. Kroz osiguranje je moguće utjecati na neke rizike. Postoje više vrsta rizika. Osnovne vrste rizika u osiguranju su čisti i špekulativni. Čisti rizici uključuju samo šanse za gubitak, bez mogućnosti za dobit, dok kod špekulativnih rizika postoji mogućnost dobitka. Osim čištih i špekulativnih postoje još statički, dinamički, financijski, nefinancijski, osnovni i posebni rizici. Zbog toga se osiguranje prvenstveno koristi kao protuteža za rizik. Ugovorom o osiguranju zaključuje se u pisanom obliku između dvije ugovorne strane odnosno između osiguranika i osiguravajućeg društva. Nositelj ugovora obvezan je platiti premiju, a osiguravajuće društvo se obvezuje da će pokriti sve troškove koje proizlaze iz sklopljenog ugovora. Ugovor o osiguranju mora sadržavati: datum početka i završetka osiguranja, ugovaratelja osiguranja, osiguranika, iznos premije, osigurane rizike, doplatke ili popuste, posebne napomene, klauzule o sankcijama, izjave ugovaratelja osiguranja i potpis ugovorenih strana. Elementi police koje ugovor mora sadržavati propisani su Zakonom o obveznim odnosima Hrvatske gospodarske komore. Sklapanjem police osiguranja, osiguranik se zaštićuje od oštećenja i gubitaka koje nije u mogućnosti sam snositi.