Govorništvo kao vještina uči se tisućama godina. Kako to da ga još uvijek nismo usavršili? Nekima uspijeva lako i imaju prirodnog dara, a neki se moraju potruditi i naučiti na što treba obraćati pozornost. Nema onoga tko to ne može naučiti, samo treba strpljenja. Trema predstavlja jednu od najvećih prepreka govornicima. Svatko ima tremu, samo ju treba usmjeriti na pravo mjesto. Kako konstruirati govor i upotpuniti ga sa pravim dokaznim materijalima? Tehnologija pruža velik broj mogućnosti, samo treba malo dublje zaroniti i istražiti. Zašto praviti veliku razliku između javnog nastupa i običnog svakodnevnog razgovora, kad ih dijeli jako malo stvari. Što to čini razliku? Slušatelji vole imati predavača koji zna o čemu priča, koji ugodno govori i pravilno koristi gestikulaciju i mimiku. Isto vrijedi i za sugovornike. Svi mislimo da znamo slušati, ali ne shvaćamo pri tome bit istinskog slušanja. Slušanju pomaže i govor tijela sugovornika. Slušati ne znači uvijek samo čuti. potrebno je shvatiti i razumjeti. Ne zaključivati na prečac i ne vjerovati stereotipima. Javni nastup, komunikacija, slušanje su procesi koji se uče. U ovom radu obrađuju se dijelovi javnog nastupa i međuljudskog ophođenja kao povezane cjeline.