Privatni sektor ima ključnu ulogu u ubrzavanju gospodarskog rasta, te je u osnovi pokretač cijelog nacionalnog gospodarstva. U svim razvijenim i naprednim kapitalističkim ekonomijama odgovoran je za najveći dio investicija, za stvaranje novih radnih mjesta, kao i za poboljšanje životnog standarda, što je izvor većine tehnološkog razvoja. Kako literatura navodi, privatne tvrtke i organizacije koje proizvode robu ili usluge, kao odgovor na zahtjeve i opskrbu tržišta, imaju za konačan cilj stvaranje profita za vlasnika ili dioničara privatnog poduzeća. Promatrajući Republiku Hrvatsku, ovaj sektor je u posljednjih nekoliko godina pretrpio najveće gubitke suočavajući se sa lošom ekonomskom situacijom. Osim krize u pogledu loše gospodarske situacije u cjelini, problem s kojim se ovaj sektor suočava je nemogućnost pronalaska radne snage i neaktivnost velikog broja radno sposobnog stanovništva, što je dokazano u Anketi o radnoj snazi. Također, izražen je i velik jaz između plaća javnog, državnog i privatnog sektora. Plaćom se podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi isplaćuje radnicima. Bilo u privatnom ili javnom sektoru, plaće su određene na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa. To je iznos koji se isplaćuje zaposleniku jednom mjesečno uz obvezno vođenje pripadajućih evidencija. Osim iznosa plaće kao osobnog dohotka, radniku pripadaju i određene beneficije i stimulacije za rezultate rada, koje su utvrđene u kolektivnim ugovorima. Beneficije su češće u velikim poduzećima, u odnosu na ona mala ili mikro poduzeća koja često ne raspolažu sredstvima koja bi mogle usmjeriti na beneficije.