Kreditni rejtinzi predstavljaju sposobnost i spremnost zemlje u otplati vanjskog duga. Kreditni rejting služi potencijalnim inozemnim investitorima kao svojevrsna slika stanja i perspektiva gospodarstva odnosno ekonomije koji opredjeljuje njihovu odluku o ulaganju. Nositelji ekonomskih čimbenika nastoje postići što bolji kreditni rejting. Najznačajnije determinante koje utječu na kreditni rejting su: BDP per capita, realni BDP, bilanca plaćanja, omjer uvoza i izvoza, javni dug, stopa inflacije. Svaki dodijeljeni kreditni rejting predstavlja investicijski i špekulativni rejting koji je označen određenim simbolima koji se najčešće sastoje od slova i brojki. Agencije za kreditni rejting zauzimaju važnu ulogu, kako u razvijenim bankovnim tržištima, tako i na tržištima vrijednosnih papira. Njihov primarni cilj je pružanje kvalitetne, pouzdane, neovisne ocjene svim korisnicima financijskih usluga na svjetskom tržištu. Početak njihova razvoja datira iz 19. stoljeća u SAD gdje su se analizirali podaci željezničkih kompanija koje su koristili potencijalni investitori. Analizirajući podatke o ostvarenim financijskim podacima i broju izdanih kreditnih rejtinga, proizlazi kako su najpoznatije kreditne rejting agencije: Moody's, S&P i Fitch. Stupanjem na snagu europske regulative, odnosno Uredbe, dana 07. prosinca 2010.g., agencije za kreditni rejting dužne su svoje ponašanje uskladiti sa pravilima koji se odnose na: zaštitu od mogućih sukoba interesa, osiguranje visoke kvalitete i transparentnosti ocjene, i procesa ocjene kreditnog rejtinga. Rejting dugoročnog zaduživanja prikazan je kroz tri agencije za kreditni rejting. Kako bi se naglasila uloga, značaj i važnost kreditnih rejting agencija i njihovi dodijeljeni kreditni rejtinzi u radu je analizirano kretanje kreditnog rejtinga Republike Hrvatske. Prvi rejting koji je Republika Hrvatska dobila od strane kreditnih rejting agencija temeljem dugoročnog zaduživanja u inozemnoj valuti predstavljao je investicijski rejting sa adekvatnom kreditnom kvalitetom. Takav rejting Hrvatska je zadržala sve do 2012.g. kada je u svijetu nastala globalna ekonomska i financijska kriza (pad BDP-a, smanjenje dohotka po stanovniku, porast stope inflacije), te je ocjena pala sa investicijskog u špekulativni kreditni rejting koji je označavao nesigurnost u ispunjavanju obveza. Tek u 2019.g. Hrvatska je poboljšala svoj kreditni rejting koji spada u investicijski rejting sa adekvatnom kreditnom kvalitetom. Dobiveni rezultati pokazuju kako je potrebno imati što kvalitetnije ekonomske čimbenike, odnosno poboljšati ih, kako bi se dobio što bolji kreditni rejting od kreditnih rejting agencija. Stoga je cilj potencijalnog investitora imati što kvalitetnije i relevantnije podatke o kreditnom rejtingu pojedine države.