Tema ovog rada je istraživanje unutarnjeg prostora koji nosimo u sebi i njegovo izražavanje prema vanjskom svijetu te uzajamno djelovanje jednoga na drugo. Pripovjedno-vizualni karakter ovog djela razvijen je prema motivu iz dječje priče Plesna haljina žutog maslačka spisateljice Sunčane Škrinjarić, koja govori o otkrivanju unutarnjeg osjećaja djeteta o sebi u liku mirnog i povučenog cvijeta maslačka.Trodimenzionalni crtež slojevite reljefne strukture osmišljen je s ciljem komuniciranja onog dječjeg u nama, no nije ograničen samo na razdoblje odrastanja jer se to dječje zapravo odnosi na naš unutarnji svijet, koji je u srazu s onim vanjskim. Tako se u izvedbi rada kroz pokretanje dvodimenzionalne lutke u crtežu stvara interakcija i ispreplitanje unutarnjeg i vanjskog prostora te se tako postiže naboj između unutarnjeg identiteta i njegova ostvarivanja u vanjskom svijetu. Prostor kao dio svakog umjetničkog djela daje veliku mogućnost izražavanja tog intimnog doživljaja stvarnosti, jer na janusovski način biva istovremeno dijelom umjetničkog djela i onim što to djelo omeđuje i što je izvan njega. Tako dolazi do sraza dvaju prostora i dviju stvarnosti: one intimne i osobne, i one javne. Njihova je interakcija u mome radu moguća tek nakon otvaranja kovčega koji čini intimnu scenu i isječak prostora u prostoru. Nakon što se otvori osobna školjka koja štiti taj osobni prostor, aktivan odnos između pojedinca i svijeta nastaje.