Veziva su materijali koji čvrsto jedno s drugim sljepljuju krupnija i sitnija zrna granulata. Izvorno su najčešće u praškastom obliku, a nakon miješanja s vodom nastaje plastična pasta, koja fizičkim i kemijskim procesima postepeno veže pa očvršćava. Rijetko se upotrebljavaju kao čista veziva bez agregata, jer bi tako bila skuplja, a pokazivala bi niz nepovoljnih svojstava (skupljanje, manja postojanost volumena, nestabilnost). Anorganska mineralna veziva po definiciji predstavljaju tvari, anorganskog mineralnog podrijetla, koje pomiješane s vodom djelovanjem fizikalno kemijskih procesa tijekom vremena stvrdnjavaju ili vežu u krutu kamenu sličnu tvorevinu određene čvrstoće. Najzastupljenije komponente u anorganskim vezivima izražene u obliku kemijskih spojeva, oksida, su u pravilu CaO, Al2O3 i SiO2, što ih onda svrstava u trokomponentne reakcijske sustave koji se i proučavaju kao takvi. Naziv cement susreće se u graditeljskoj praksi kao skupno ime za sve vrste veziva koje imaju izrazito hidraulična svojstva. Cement je nezaobilazan građevni materijal koji se koristi za pripravu betona jer je relativno jeftin i omogućuje pripravu veziva koje se lako oblikuje u svježem stanju. Godišnja proizvodnja cementa veća je od dvije milijarde tona, a masa betona koja se pripravi u svijetu godišnje iznosi više od sedam milijardi tona. Osim cementa važnu ulogu imaju i vapno, gips, magnezitna veziva, pucolani, i dr.