U svakodnevnome životu prevladava sve veće zanimanje za kreativnost, koju prepoznajemo no još uvijek o njoj nedovoljno znamo. Pristupi i koncepti kreativnosti složeni su koliko i sam njegov proces. Kreativnost u sveučilišnoj nastavi ima poseban značaj jer se radi s odraslim ljudima od kojih se i očekuje stvaranje i inovativnost u njihovom budućem zanimanju. Kreativnost je sama po sebi složen proces koji zahtjeva još mnogo bavljenja ovom problematikom na teorijskoj, praktičnoj i istraživačkoj razini pa se javlja pitanje kako najefikasnije istražiti kreativnost, odnosno koje istraživačke tehnike i alate koristiti? U ovome se istraživanju uz pomoć sustavne i pregledne analize recentnih radova, kreirala metodologija uz pomoć koje su se dobili rezultati vezani uz uočavanje i istraživanje znanstvene paradigme iz područja istraživanja kreativnosti u sveučilišnoj nastavi. Znanstveni doprinos rada ogledao se u ponuđenom metodološkom pristupu za uspješnije istraživanje kreativnosti općenito, a posebno i u sveučilišnoj nastavi. Metodom analize sadržaja istraženo je 20 radova domaće i strane literature koji su istraživali kreativnost, prvenstveno u sveučilišnoj nastavi. Uvidom u znanstvene radove dobiveni su sljedeći rezultati: od ukupnog broja znanstvenih radova (20), najzastupljenija je pozitivistička paradigma (75%), zatim sudjelujuća paradigma (15%) i konstruktivistička (10%). Znanstveno područje koje je najzastupljenije u istraživanjima kreativnosti su društvene znanosti (90%), unutar njih polje pedagogije, a dva znanstvena rada obuhvatila su umjetničko područje (10%), odnosno glazbenu umjetnost. Prema vrsti istraživanja dominiraju empirijska, temeljna, transverzalna i istraživanja sadašnjosti. Najzastupljenija metodologija je kvantitativna, a anketa je najzastupljenija metoda koja u 50% slučajeva dolazi uz dodatnu metodu (testiranje, intervju, procjenjivanje i prosuđivanje, sustavno promatranje ili analizu dokumentacije).