Svijet grčkih bogova razvio se od štovanja prirodnih sila, biljaka i životinja, a kasnije njihova božanstva poprimaju ljudski oblik. Mitovi o grčkim bogovima potječu iz same Grčke, ali pojedini elementi mogu se pronaći i u bliskoistočnim kulturama. Priče o grčkim bogovima donose nam antički pisci, od kojih su najznačajniji Homer i Hezoid, kao i arheološki ostaci. Iako grčka mitologija obiluje brojnim božanstivma, bilo je dvanaest olimpskih bogova koji su smatrani najznačajnijim: Zeus, Hera, Posejdon, Demetra, Hestija, Atena, Apolon, Artemida, Afrodita, Ares, Hefest i Hermes. U 5. st. pr. Kr. Dioniz postaje olimpski bog umjesto Hestije, dok Had, iako pripada među važnije bogove, nije smatran olimpskim bogom jer je obitavao u podzemnom svijetu. Olimpski bogovi nisu bili prva genereacija bogova. Prema Hezoidu, prvo je bio Kaos od kojeg nastade Geja, a zatim Geja rodi Urana koji se smatra prvim vladarem. Urana je svrgnuo sin Kron, ali i Krona svrgava njegov sin Zeus čime se uspostavlja vlast olimpskih bogova. Svako božanstvo je bilo zaduženo za određeni aspket života, a Grci su prinošenjem žrtava i svečanostima nastojali pridobiti njihovu milost. Grčki bogovi bili su po mnogočemu nalik ljudima, i za stare Grke oni nisu bili mitovi, već stvarnost, a brojne priče koje su pratile bogove je Grcima predstavljalo razumno objašnjenje svijeta oko sebe.