U nešto više od 250 godina, od kraja 8. stoljeća do sredine 11. stoljeća (rani srednji vijek) Vikinzi su posve promijenili Europu. Počevši kao pljačkaši i trgovci, postali su istraživači, osvajači, zakonodavci i osnivači nacija. Riječ viking norveškog je podrijetla, ali se znanstvenici ne slažu oko njezinog značenja. Tri se verzije smatraju najvjerojatnijima: vik - zaljev; vig - bitka, te glagol vikja - krenuti, otići. Postoji još jedno tumačenje koje ističe kako riječ a-viking znači ići u pljačku. Naziv Normani (ljudi sa sjevera) koristi se za one Vikinge koji su zaposjeli područje Normandije (sjeverna Francuska) u 11. stoljeću. Nazivom Varjazi nazivali su se oni koji su putovali rijekama i kontinentom prema Istoku (područje današnje Rusije i Ukrajine te nekadašnjeg Bizanta).Vikinško doba trajalo je od 8. do 11. stoljeća, a narodi koji se nazivaju Vikinzima živjeli su na području današnje Skandinavije, točnije Danske, Norveške i Švedske. Taj je sjeverni dio Europe bio polazište za ekspanziju koju će Vikinzi pokrenuti. Glavni razlog ekspanzije Vikinga jest veliki prirast populacije uzrokovan poligamijom. Time je ubrzana potrošnja prirodnih bogatstava, koja je, uz česte podbačaje žetve, dovela do gladi. Vikinzi su na početku svoje ekspanzije napadali i pljačkali crkve i samostane s ciljem uzimanja zlata i blaga koje su te ustanove posjedovale, dok kasnije naseljavaju osvojena zemljišta. Prodrli su do Engleske, Francuske, Irske, Islanda, Rusije pa čak i do Sjeverne Amerike. Za potrebe ekspanzije Vikinzi su gradili duge brodove pomoću kojih su plovili morima i otkrivali nova područja. Zbog usavršene gradnje brodova Vikinzi slove kao vrsni brodograditelji. Kada nisi išli u pljačku ili istraživanje, radili su kao ratari. Vikinzi su razvijali svoju kulturu i običaje. Pisali su slovima koja su se nazivala rune, a urezivala su se u drvo, kost ili kamen. Vikinzi su bili politeisti (i pogani) što znači da su štovali brojne bogove, od kojih je svaki bio zaštitnik određene djelatnosti. Vrhovni poglavar bio je Odin, bog znanja, borbe i junak poginulih u ratu. U zamjenu za naklonost i zaštitu bogova, prinosile su im se žrtve. Početkom 9. stoljeća neki su kršćanski svećenici pronijeli svoju vjeru zemljama sjevera. Dolaskom i prihvaćanjem kršćanstva, Vikinško doba završava.