U društvu se javlja transformacija obitelji kao temeljne socijalne zajednice. Obitelj se smanjila, sve je više samačkih kućanstava, jednoroditeljskih obitelji, izvanbračne djece i neformalnih veza. U završnom radu razmotren je utjecaj obiteljske strukture na odrastanje djeteta. Obitelj kao primarna društvena grupa čini neizbježnu sredinu svakog pojedinca. Obitelji se međusobno razlikuju i nemoguće je definirati što je to «normalan obitelj». Kada se pokušavaju ustanoviti uzroci delinkventnog ponašanja djece obitelj postaje mogući uzrokujući faktor. Stoga, raznovrsne promjene unutar obitelji i narušavanje strukture obitelji zahtijevaju posebnu pozornost. Analizom brojnih istraživanja utvrđeno je da su djeca iz jednoroditeljskih obitelji sklonija depresiji, stresu, zloupotrebi droge i alkohola, agresiji te usamljenosti. Najveći problem jednoroditeljskih obitelji je teška ekonomska situacija u kojoj se njezini članovi nalaze. Odrastanje u jednoroditeljskoj obitelji može loše utjecati na zdravlje djeteta. Promjene u strukturi obitelji nailaze na različite društvene reakcije, a negativan stav društva prema jednoroditeljskim obiteljima može izazvati društvenu ranjivost ove skupine. Jednoroditeljske obitelji suočene su s predrasudama okoline koje su osobito izražene prema osobama koje su rodile izvan braka i rastavljenim osobama. Kvalitetni odnosi među roditeljima su ključni za pravilan i zdrav razvoj djeteta. Stoga se kvalitetnom odnosu pridaje veća važnost nego strukturi obitelji. Tijekom povijesti, različito se opažala uloga oca i majke u odgoju djeteta. Majka je bila ona koja brine o njezi i odgoju djeteta, a otac je bio onaj koji predstavlja autoritet i koji brine o materijalnoj sigurnosti obitelji. Za razliku od majčine uloge, koja je biološki određena, uloga oca jest socijalna kreacija.