Access restricted to higher education institution's students and staff
undergraduate thesis
Računovodstvo amortizacije dugotrajne materijalne imovine na primjeru Probe d.o.o. Osijek

Sara Vdović (2016)
Metadata
TitleRačunovodstvo amortizacije dugotrajne materijalne imovine na primjeru Probe d.o.o. Osijek
AuthorSara Vdović
Mentor(s)Blaženka Hadrović Zekić (thesis advisor)
Abstract
Dugotrajna imovina se troši protekom vremena. Računovodstveni standardi određuju načine i metode obračuna amortizacije dugotrajne imovine. Područje poreznih određenja regulirano je Zakonom o porezu na dobit (NN 143/14) koji ujedno propisuje amortizacijski vijek dugotrajne imovine, kao i metodu obračuna amortizacije u Republici Hrvatskoj. Namjera poduzeća je minimalizirati troškove poslovanja i ostvarivanje što veće dobiti na kraju obračunskog razdoblja. Bitna stavka u određivanju visine troškova, odnosno rashoda poduzeća jest i trošak amortizacije. Poduzeće troši kratkotrajnu (obrtnu) i dugotrajnu (osnovnu) imovinu. Dugotrajnom materijalnom imovinom smatraju se stvari kojemu je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana. Takva se imovina postupno troši u proizvodnom ciklusu. Kad je riječ o osnovnom sredstvu za koje se misli da je fizički potrošeno, namjena joj je da osigura financijska sredstva u iznosu da omogući zamjenu postojećih sredstava. Amortizacija je uglavnom proces alokacije troškova nabave. Uprava poduzeća može donijeti odluku o politici amortizacije. Osim početnog vrednovanja dugotrajne imovine, menadžment može donijeti odluku i o metodi naknadnog vrednovanja dugotrajne materijalne imovine (Bubić, 2011.). Ukoliko tijekom korisnog vijeka trajanja imovine dođe do povećanja tržišne vrijednosti iste, neće se prekinuti priznavanje troška amortizacije. U bilanci se materijalna imovina prikazuje po svojoj knjigovodstvenoj vrijednosti (knjigovodstvenu vrijednost predstavlja trošak nabave umanjen za akumuliranu amortizaciju). Akumulirana amortizacija jest protuimovinski račun koji predstavlja dio troška nabave imovine koji se već alocirao na rashode (ispravak vrijednosti) (Meigs & Meigs, 1999:24). Amortizacija se razlikuje od većine rashoda zbog toga što ne ovisi o novčanim isplatama u trenutku kad je rashod evidentiran. Zbog toga se amortizacija ponekad naziva nenovčani rashod. Poduzeću je bitno kojom metodom obračunava trošenje svojih resursa budući da amortizirani iznos tijekom godine utječe na rashode poduzeća, a samim time i na konačni financijski rezultat. Poduzeće mora obratiti pažnju na čimbenike koji utječu na amortizaciju, a to su: osnovica za obračun amortizacije, metode amortizacije, stope amortizacije i obračun amortizacije po predmetu. Cilj rada jest prikazati i analizirati amortizaciju dugotrajne imovine, objasniti pojam amortizacije i navesti njene razloge, definirati imovinu za koju se obračunava amortizacija, te navesti različite metode otpisa na temelju poduzeća Probe d.o.o. Osijek.
Committee MembersBlaženka Hadrović Zekić (committee chairperson)
Mane Medić (committee member)
Branimir Marković (committee member)
GranterSveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Ekonomski fakultet u Osijeku
Lower level organizational unitsKatedra za financije i računovodstvo
PlaceOsijek
StateCroatia
Scientific field, discipline, subdisciplineSOCIAL SCIENCES
Economics
Accounting
Study programme typeprofessional
Study levelundergraduate
Study programmeprofessional study accounting
Academic title abbreviationbacc. oec.
Genreundergraduate thesis
Language Croatian
Defense date2016-02-17
Parallel keywords (Croatian)dugotrajna imovina amortizacija trošak amortizacije metode izračuna amortizacije
Resource typetext
Access conditionAccess restricted to higher education institution's students and staff
Terms of usehttp://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/
NoteZa sažetak korišten uvod iz rada, ključne riječi izdvojio knjižničar
URN:NBNhttps://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:145:787199
CommitterGordana Kradijan