Svatko od nas posjeduje dobro koje miruje i ne koristi se često. Zahvaljujući internetu, ljudi su postali međusobno povezaniji. Na internetu su se razvile platforme koje omogućuju ljudima da svoja dobra i usluge koja ne koriste dovoljno često zamjene, iznajme ili prodaju. Tako, na primjer, na Airbnb-u se mogu pronaći sobe i stanovi koje ljudi iznajmljuju, putem BlaBlaCar-a ljudi dijele troškove prijevoza i stižu na određena područja brže i efikasnije nego što bi stigli korištenjem javnih prijevoza, na TaskRabbitu mogu se naći osobe koje nude svoje znanje i vještine u obavljanju kućanskih poslova te putem Zope može se doći do novaca uz manje kamate no što su u bankama. Sve su to načini na koji ljudi iskorištavaju svoju robu i usluge do punog potencijala. Ekonomija dijeljenja ne bi se razvila da ljudi nemaju potpuno povjerenje u druge. Povjerenje je, uz internet, glavni pokretač ekonomije dijeljenja. Za stjecanje povjerenja zaslužni su sistemi pisanja povratnih informacija gdje ljudi čitaju iskustva ostalih potrošača te na temelju toga odlučuju hoće li se upustiti u proces razmjene. Ekonomija dijeljenja razvija se sve više iz dana u dan. Ljudi su shvatili da biti dio ekonomije dijeljenja ima mnogo koristi – iskoriste imovinu koja se dovoljno ne koristi, zarade, upoznaju nove ljude, uštede vrijeme, lakše izvršavaju transakcije te pridonose očuvanju okoliša. Po svemu sudeći, izgleda da je ekonomija dijeljenja i više nego dobrodošla na svijet.