Kroz život, čovjek se susreće sa situacijama u kojima donosi odluke čiji su učinci u potpunosti ovisni samo o njemu. Uvelike mu je olakšano donošenje takvih odluka iz razloga što ne mora voditi računa o čimbenicima koji nisu u krugu njegova utjecaja. Međutim, život nas uči da je takvih situacija vrlo malo te su mnogo češće situacije u kojima posljedice donošene odluke ne ovise samo o pojedincu, već se rezultat tih odluka sastoji od niza povezanih čimbenika koje nisu pod utjecajem pojedinca, odnosno one su pod utjecajem nekih vanjskih čimbenika. Kod takvih odluka, znanost je ona koja može pomoći pojedincu da izabere najbolju moguću odluku kako bi posljedice iste bile upravo onakve kakve bi on htio. Kao produkt znanosti, nastaje grana matematike koja je razvijena u proučavanje odlučivanja u kompleksnim situacijama – teorija igara. Iako se klasificira kao znanost, teoriju igara susrećemo u mnogobrojnim područjima života. Nesvjesno se čovjek susreće s njom svaki dan, gotovo svaki trenutak u kojem mora donijeti odluku: obiteljske svađe, prelazak preko ceste u prometnoj gužvi, glasovanje na predsjedničkim izborima, podizanje cijena, korištenje prirodnih resursa i još mnogo toga. U takvim okolnostima mogu se naći tvrtke, poslodavci, sindikati, sportaši, političari, vlade, ekonomisti, sociolozi i društvo u cjelini. Jednostavnije rečeno, s teorijom igara čovjek se susreće u svakom onom trenutku života u kojemu odlučuje između najmanje dvije odluke.