Distribuciju možemo definirati kao način plasiranja proizvoda na tržište, odnosno način na koji se proizvodi kreću od proizvođača do krajnjih potrošača. Kada govorimo o distribuciji, ne govorimo samo o fizičkom transportu dobara od točke A do točke B, ili o prodaji, nego o puno složenijem problemu s kojim se susreću osobe odgovorne za provođenje marketinga unutar poduzeća. Postoje brojne okolnosti i aktivnosti koje moraju biti ispunjene kako bi se distribucija mogla provoditi. Jedna od glavnih odluka koje, odgovorni za provođenje marketinga, moraju donijeti je odluka vezana za izbor načina distribucije koji može biti izravan ili neizravan. Kod izravne distribucije nemamo posrednika, već poduzeće izravno plasira svoje proizvode krajnjem kupcu, dok kod neizravne distribucije imamo posrednike poput trgovine na veliko, trgovine na malo, agenata, brokera i slično. Prilikom izbora kanala distribucije moraju se sagledati sve prednosti i nedostaci, ocijeniti pojedine kanale te u konačnici izabrati najučinkovitiji i najprofitabilniji kanal. U nekim slučajevima je potrebno, ukoliko nema drugog rješenja, kreirati vlastite kanale distribucije. Kako bi sustav distribucije bio što učinkovitiji potrebno je izgraditi kvalitetnu komunikacijsku mrežu između poduzeća te posrednika, ali i kupca, te stvoriti sustav koji će omogućiti brzu i jednostavnu razmjenu podataka vezanu za stanje zaliha. Primjerom iz prakse u radu će se prikazati kako jedna od velikih tvrtki upravlja distribucijom.