Agrarna politika, bez obzira bila to politika na nacionalnoj razini ili pak zajednička politika nekoliko nacija odnosno zemalja s zajedničkim ciljevima, predstavlja glavno i najvažnije usmjerenje poljoprivrednog sektora odnosno njena razvoja. Poljoprivredna politika ima utjecaj na organizacije, ustanove, udruženja proizvođača te cjelokupno gospodarstvo određene zemlje. Kako bi se odgovorilo na izazove s kojima se suočavaju nacionalne ekonomije i postigli bolji rezultati i zadovoljenje zajedničkih ciljeva formira se zajednička poljoprivredna politika EU (ZPP). Ovakva politika predstavlja mjere i programe kojima usmjerava poljoprivredu u EU odnosno istu subvencionira s ciljevima stabilizacije tržišta, osiguravanja prihvatljivog životnog standarda poljoprivrednika, podizanja produktivnosti i dr. Politika se dijeli na dva „stupa“ – stup potpore tržištu i financijske pomoći poljoprivrednicima i stup ruralnog razvoja koji trenutno zauzima nešto važniju poziciju unutar zajedničke poljoprivredne politike. Spomenuta politika se financira izravno iz proračuna EU putem dva fonda: Europskog garancijskog poljoprivrednog fonda (koji financira prvi stup ZPP-a) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (financira drugi stup ZPP-a). Drugi spomenuti fond, kojim se financira ruralni razvoj, ima ciljeve (prioritete) poput konkurentnosti, brige za okoliš i efektivnije i efikasnije upravljanje zemljištem kao i razumijevanje ruralne raznolikosti gdje se razvija pomoćni program LEADER za uključivanje lokalnih čimbenika i uprave u ruralni razvoj Zajednička poljoprivredna politika ima snažan utjecaj i na hrvatsku poljoprivredu. Naime, samim pristupom EU, RH je imala pravo sudjelovati u pretpristupnom, IPA programu gdje je imala pravo na sredstva pretpristupne pomoći putem raznih fondova, od kojih je najvažniji za istu bio SAPARD, odnosno IPARD fond. Hrvatska postaje dio jedinstvenog tržišta s carinskom unijom, slobodnim protokom roba i usluga te dio zajedničkog trgovinskog režima. Unatoč svemu, hrvatska poljoprivreda suočava se s brojnim problemima, neovisno o povoljnim klimatskim uvjetima i raspoloživim resursima. Zajednička poljoprivredna politika može uvelike pomoći rješavanju ovih problema putem svojih mjera i programa te Hrvatskoj omogućiti sigurniji i stabilniji poljoprivredni sektor.