| Abstract | Rad obrađuje poimanje bračne ljubavi na temelju apostolske pobudnice Amoris laetita pape Franje. Pri tome se polazi od naravnosti bračne ljubavi, zajedničke svim ljudima, da bi se došlo do poimanja njezine nadnaravnosti. U prvom dijelu rada, služeći se biblijskim izvještajima o stvaranju, ukazuje se da je Bog na samom početku, stvorivši muško i žensko na svoju sliku, upisao bračnu ljubav u samu ljudsku narav. Bog koji je Ljubav stvara čovjeka iz ljubavi i za ljubav te je poziv na ljubav temeljni poziv svakog čovjeka. Nadalje, polazeći od antropologije ljudske spolnosti, očito je da je upravo ona usmjerena na bračnu ljubav, jer uzajamnim darivanjem njih dvoje postaju jedno tijelo. Potom se, na temelju enciklike Humanae vitae, donose temeljne oznake bračne ljubavi u naravnom redu, ističući da je ona prije svega ljudska, posvemašnja, vjerna i isključiva, ali i plodna. To nas dovodi do pitanja odgovornog roditeljstva i naravi bračnog čina. U drugom dijelu rada, služeći se evanđeljima i poslanicama, naglašava se da je bračna ljubav između muža i žene slika ljubavi kojom je Krist ljubio Crkvu. Tumačeći bračnu ljubav kroz crkvene dokumente, osobito pastoralnu konstituciju Gaudium et spes Drugog vatikanskog sabora, encikliku Humanae vitae papa Pavla VI., apostolsku pobudnicu Familiaris consortio pape Ivana Pavla II. te Amoris laetitia pape Franje, iznose se kršćanska obilježja nadnaravnosti bračne ljubavi: strpljivost, stav dobrostivosti, lijek protiv zavisti te se naglašava da je ona bez hvastanja i nadimanja, potiče ljubaznost i velikodušno darivanje, a protivna je nasilju, potiče opraštanje, raduje se s drugima, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi. U trećem i posljednjem dijelu nastoji se problematizirati stav kanonskog prava koje promatra samo objektivne svrhe ženidbe, osobito privolu, dok se bračna ljubav samo pretpostavlja kao razlog davanja privole što danas izaziva mnoge teološke rasprave. |
| Abstract (english) | This paper interprets marital love based on pope Francis' encyclic Amoris laetitia. Thereby, it begins with natural marital love, that is common to all people, on his path to transcendental love. In the first part, using the bible reports of creation, it points out that the God in the early beginnings created male and female in his own image and implanted marital love into every human being. God, who is a Love himself, creates human from love and for love which is particularly why is the need for love a basic call for every human. Later on, starting with the anthropology of human sexuality, it is obvious that the sexuality is directed to marital love, because by mutual donation two of them become one body. Based on the encyclic Humanae vitae, mutual marital love is firstly human, utter, faithful, exclusive and fertile. That leads us to responsible parenting and the question of the marriage act. Second part, written from using Gospels and Epistles, highlights that marital love between husband and wife pictures Christs love for the Church. Interpreting marital love through church documents, especially the pastoral constitution Guaudium et spes the Second Vatican Council, pope Paul VI encyclic Humanae vitae, pope John Paul II encyclic Familiaris consortio and pope Francis’ Amoris laetitia, Christian features of transcendental marital love are expressed: patience, the act of kindness, envy treatment, without boasting and arrogance, generosity, generous separation, anti internal violence, remission, looking forward to the other person, it covers all, it believes, hopes and takes everything on itself. In the third and final part, the problem of the Canon law which observes only the objective purposes of marriage, especially the cajolement, is sought to be solved, while marital love is merely supposed to be the cause of the cajolement which today causes many theological discussions. |
