Diplomski rad opisuje prijenos ideje umjetnice u gotovo djelo, predstavu „Odnosi“. Idejna je osnova predstave trenutno poimanje položaja žene u društvu i očekivanja koja joj se nameću. Glavnu ulogu nosi kći koja se želi suprotstaviti društvenom sistemu. Sistem prenose majke koje svojim govorom usmjeravaju i nagovaraju kćeri na određeni životni odabir. Kao glavno izričajno sredstvo u predstavi postavljen je pokret. Njegova, ponajprije izričajna, funkcija proizlazi iz plesnog, glumačkog i mimskog područja. Time ovaj rad pokušava uspostaviti odnose između ta tri područja, koristeći se alatima promišljanja i stvaranja pokreta unutar njih. U svakom području definirano je poimanje pokreta i geste, pri čemu se pokret smatra sastavnim dijelom svake geste, te načini izvođenja pokreta, onog koji nosi značenje. U radu je pojašnjen značaj predpokreta i podteksta kao nositelja razvoja ekspresivnih vrijednosti unutar svake scene. Propitan je smisao koji nudi pokret te koji se nadovezuje na gledateljevu percepciju. Govor kao izražajno sredstvo uvezan je u predstavu u svrhu nadopune izričaja koja prvenstveno proizlazi iz fizikalnosti glavnog lika, dok je kod govora majki fizikalnost pretvorena u statičnu kutiju, televizor, koji progovara. Ovim radom dobiva se uvid u izričajne mogućnosti plesnog, glumačkog i mimskog područja u kojem se govor koristi kao nadopuna fizikalnosti, čime pokret postaje glavni prenositelj značenja.